KAKO ODABRATI ODGOVARAJUĆI BICIKL

Postoji mnogo različitih vrsta bicikala i mnogo različitih ljudi sa različitim biciklističkim potrebama. Neki vole trikove, neki trke, a neki kontrolu brzine. Kada odaberete pravi bicikl za sebe, moraćete da uzmete u obzir sopstvene preferencije. Da biste shvatili kako da odaberete koji tip bicikla je za vas najbolji, zapitajte se gde i koliko često planirate da vozite, za šta ćete koristiti svoj bicikl i koliko ste spremni da uložite u kupovinu bicikla. 

Po nekom nepisanom pravilu, bicikli se dele na MTB ( mountain bike – ili kod nas prevedeno – monti bajk, montin bajk, mauntin bike, ili pravilno brdski bicikl) i ostale. 

Zašto baš tako? MTB bicikli lepše izgledaju, mogu da se voze svuda i mogu svi da ih voze. 

Međutim. 

Postoji mnogo kategorija i podkategorija bicikala. MTB je samo deo. U svetu se najviše koristi, naravno gradski bicikl, koji može da bude i MTB i treking, i hibrid… Sve je stvar ukusa. 

Pri odabiru bicikla se treba voditi onim – šta će taj bicikl da mi priredi – tj. – kako ću s njim da se igram? Jer, ruku na srce, bicikl je jedna velika igračka. 

Treba odabrati bicikl prema svojoj potrebi, jer džaba ako bicikl dobro izgleda, a teško se vozi, ili je težak i neupotrebljiv? 

Dakle – kako odabrati bicikl? Ovo je kupovina bicikla za neupućene. 

Dakle – kategorije bicikala – i to vrlo suženo, jer se skoro svaki dana srećemo sa nekom podkategorijom koju je neko rešio da plasira: 

1. MTB – mountain bike 

Kao što rekosmo – najpopularnija grupacija bicikala. Deli se na gradske bicikle i „pravi“ MTB. 

Pravi Mountain bike je sa jakim ramom, sa jednim ili oba amortizera, aluminijumskim, hrom-moli, karbonskim, titanijumskim ramom, i opasnim amortizerima, kočnicama i mehanikom. Količina brzina- najnebitnija stvar, važno da ih ima i da su pravilno raspoređene. Šta to znači? Loše je kada imate „brzine“ a uz Avalu ne možete da se popnete, ne zato što niste u kondiciji, već što bicikl nema pravilno raspoređene zupčanike. 

Gradski MTB su svi ispod toga. Dobro izgleda, može da se vozi po gradu i okolini, nije za trku, i mogu svi da ga voze. E sad, gradskih MTB bicikala ima za različitu cenu, od velikih tržnih centara, gde možete kupiti breskve, kišobran, bicikl i deterdžent-gde ćete sigurno pogrešiti pri odabiru bicikla – do pravih radnji koje se bave biciklizmom i srodnim temama, i gde će Vas podrobno ispitati šta Vam tačno treba. Jer ideja je da se taj bicikl i vozi i da je uživanje voziti ga,a ne, kada Vas društvo pozove, da idete na vožnju kao na mučenje. 

MTB bicikli su dugo imali jednu te istu veličinu točka – 26″, i koja se koristila od početka 70-tih do danas kao jedina. 

2005. Godine se pojavila veličina 29″, i koja deli veličinu sa 28″ (622mm), ali se zove 29″ zbog veće širine guma. 

27,5″ – koja je prava MTB veličina – ni premala, ni prevelika, lako se okreće po gradu, dobro manevriše, i dobro podnosi rupe. Obe veličine, i 27,5” i 29” sada nose primat u proizvodnji. Sada se postavlja pitanje – čemu proizvodnja 26”ice? 26” je odličan za početnike, okretan je, i superioran što se tiče izbora guma i rezervnih delova. 29” je sledeći standard, lako se penje, lako spušta, dobro nosi brzinu i lako prelazi preko prepreka. Mana? Veliki i nezgrapan bicikl, i nije za niže osobe. Pri odabiru veličine točka treba uzeti u obzir svoju visinu – džaba 26″ kada ste visoki skoro 2 metra. I obratno. 

2. Treking bicikli 

Po našem mišljenju, najpravilnija grupa bicikala, koja se koristi po gradu i šire. Treking bicikl se koristi po gradu a i za međugradske ture, kao I za duže vožnje. Odlikuju ga točkovi veličine 28″i udobna pozicija vozača. Treking bicikl deli mehaniku sa MTB biciklom, s tim što je pozicija vozača prirodnija, gume uže i srednji pogon (zupčanik na biciklu koji okrećemo nogama) veći nego kod MTB bicikala. 

3. Gradski bicikli 

Isto što i treking, samo sa blatobranima, korpom, svetlima i slično. S tim što – gradski bicikli su upravo okrenuti gradu – sporiji su, teži, ali zato udobniji i jednostavniji za upravljanje i menjanje brzina, ako ih ima. Gradski bicikli se prave u nekoliko veličina točka, prema visini vozača i podneblju za koje se proizvode – 26″, 26″x1-3/8, 28″… ostalih dimenzija ima u malim količinama pa ih ne treba pominjati.Idealni za podneblje kao što je Vojvodina. 

4. Drumski bicikli 

Jako popularna grupa, najstariji tip bicikla, najbrži tip prevoza na pedale. Ako je veličina rama tačna, sa odgovarajućim spoljnim gumama, i mehanikom, uživanju nema kraja. Drumski bicikl zahteva i odeću za vožnju, nije baš da treba da se vozi u trenerci i majici na bretele. Ali, može. Veličina točka je 28″, ili popularno 700C. Širina – po želji. A u drumskim biciklima je krenulo deljenje na podgrupe. I tome nema kraja, treba pomenuti samo bitne – Drumski, Triatlon, Ciklokros, Gravel. 

5. Električni bicikli 

Kategorija u usponu. Danas i onaj koji nikad nije seo na bicikl, želi da se vozi na električnom biciklu. Neki ih uopšte ne vole, neko ne vidi drugačiji bicikl od elektro bicikla, u svakom slučaju, niko nije imun na njih. Ima ih nekoliko podkategorija : 

Na potenciometar( na „gas“) – koliko dam „gas“ toliko će ići, kao motor 

Pedelec – okrećem pedale, i on mi dodaje snagu, 

Kombinacija ta dva. 

Koji bicikl odabrati? 

To je teško pitanje – ideja je da sebe poznajete, i da napravite neku ideju za šta će Vam bicikl služiti i kakav ste korisnik. Ako Vam je bicikl prevozno sredstvo, a volite da skačete u vožnji i ne smetaju Vam rupe na putu – izvolite MTB. Treking je za svakodnevnu vožnju, a i ako Vas društvo pozove na vikend vožnju po šumi, imaćete dovoljno dobru mašinu za to. Gradski bicikl je ograničen sa upotrebljivošću što se tiče terena-mora da bude ravna podloga – uzbrdo ili nizbrdo, ali ravno. Drumaš je, opet, za otvoreni put, i za dužu turu. Niko ne kaže da drumaš ne treba da se vozi na kraćim relacijama, ali je pre svega napravljen za kilometražu.

Postoji nekoliko teorija i načina merenja bicikla 

Teško je naći odgovarajući ram, koji će odgovarati baš konkretnoj osobi. Proizvođači ramova se baziraju na određene ustaljene mere, koje nisu baš svakome odgovarajuće. Neko ima duže noge, neko kraće ruke, neko produžen trup. Postoji nekoliko merenja, kojih se drže veći proizvođači, i koje i ostali proizvođači kopiraju u svojoj proizvodnji. Neke stvari poput kraćeg rama za 1-2cm se mogu nadomestiti dužom ili kraćom lulom volana, ili pomeranjem sedišta napred/nazad, ali za dva broja veći ili manji ram je, jednostavno, problem koji zahteva promenu rama ili bicikla. 

1. Najčešće merenje

U prošlosti nije bilo ovoliko sofisticiranih metoda merenja veličine rama bicikla, a ni same proizvodnje, pa su ustaljene mere bile, jednostavno, na svakom biciklu. Najčešći način merenja koji čujemo u radnji, je „stavim podlakticu između sedišta i lule, ako mi prsti tek dodiruju lulu, to je moja visina“, što u današnje vreme naprednih i raznovrsnih bicikala, jednostavno, nije tačno. 

Čest način, koji je dosta ispravan – kod MTB, treking i nekih drumskih bicikala, je da vozač opkorači gornju sedalnu cev, i prostor između međunožja i rama ne bi trebalo da bude veći od 4 prsta. Međutim, ta teorija, naravno, pada u vodu pri izboru „ženskog“ ili uniseks modela bicikla. 

2. Razlike u proizvodnji ramova, veličine i namene bicikala. 

Osnovne razlike u nameni bicikla su i te koje određuju koju visinu bicikla odabrati. Veličine rama bicikla kod MTB(Mountin bike-a) i treking bicikla nisu iste zbog različitog klirensa, tj. različite visine rama kod srednjeg pogona,tj. najniža tačka rama. 

MTB bicikli imaju i višu tačku, upravo zbog neravnina koje prelaze,a pa je ram izdignut u odnosu na tlo. Kod treking i drumskih bicikala, potreba za tim, jednostavno, ne postoji. Zato se i drugačiji tipovi bicikala drugačije i označavaju, tj. kod MTB bicikala su oznake S,M,L,XL, ili 17″,18″,20″, ili jednostavno mere koje proizvođač preferira. Neki proizvođači odabiraju neparne mere(17″, 19″), drugi parne(18″,20″). Kod nekih su, opet, kao konfekcijske veličine, S,M,L… a koje prate određene mere.

Dužina rama i visina rama su dve različite mere koje treba drugačije i posmatrati i pronaći ono što vozača najviše interesuje. MTB i drumski bicikli treba da imaju veću dužinu rama, upravo da bi vozač mogao da se „pruži“ po ramu, što će mu obezbediti udobnost. Treking, gradski i ženski bicikli, su naravno, kraći, upravo da bi vozač bio uspravljeniji u sedištu i komfornije gledao u saobraćaj ispred sebe. 

E sad, komplikacija – MTB bicikli mogu da budu i niže visine, a iste dužine, da bi vozač mogao da se u određenom tehničkom trenutku spusti lako sa sedišta, a da težište bicikla bude niže zbog manevrisanja. To je obično slučaj kod tehnički potkovanih ramova, recimo GT bicikala. Trek bicikli su dosta kraći, samim tim su udobniji, ali takmičari ne vole preterano da ramovi budu kraći. Zato se pro bicikli i ramovi prave prema zahtevima trkača. 

Zbog toga savetujemo da se obratite našim prodavcima, koji će Vam pomoći pri odabiru bicikla. 

3. Kako pravilno podesiti visinu sedišta? 

Najstarije pravilo je i najbolje – Dok sedim na sedištu, samo prstima treba da dodirujem tlo. To ne važi za gradske, dečije i folding bicikle. Ideja je da iskoristim snagu mišića nogu i abdomena. Ukoliko je sedište previše spušteno, noge će biti savijene u kolenu, samim tim će se noge više umoriti, i vožnja će preći u mučenje. To je kao da hodate čučeći. 

Ako je, opet, sedište previsoko, noge se upiru da dohvate pedale, pa se telo gega levo desno, umarajući guzu i kičmu. Idealno je – sedim na sedištu – obe noge na tlo – samo prstima dodirujem – to je za početak. Posle mora doći do podešavanja visine za još centimetar, dva, da se noge ne bi umarale. Obično se iskoristi pravilo – sednem na sedište, spustim petu na pedalu, i noga mora da bude ispružena. Tačno, ali nije potpuno. 

4. Korigovanje 

Kao što smo rekli, manje nepravilnosti se mogu korigovati uz drugačiju dužina lule i podešavanje sedišta. Ne odobravamo ispravljanje pozicije ugradnjom dugačkih rogova na volan, da „bih se spravio, pošto mi ova pozicija ne odgovara“. Na rogovima ne postoje komande kočnice, i tačka. U odsudnom trenutku neće biti kočenja. Zato postoje gradski bicikli, kod kojih je pozicija drastično udobnija, ali nije za obaranje brzinskih rekorda. 

Pri odabiru manjeg ili većeg rama, i duže upotrebe istog, javljaju se sporedni problemi – bol u zadnjici i trnjenje prstiju ruke. Ako je ram previsok, ni sedište neć odgovarati, jer je visina bicikliste i rama neusklađena, samim tim je opterećenje na sedištu na pogrešnom mestu. SQ lab sedišta imaju pravilno podešene tačke oslonca, te takvi problemi mogu biti otklonjeni. 

Gripovi su ti koji daju udobnost, jer, na kraju krajeva, ne stežete golu šipku volana. Poenta je da se ulnarni nerv na rukama rastereti, da ne bi doveo do trnjenja. Gripovi Lizard Skins i SQ lab su dobar izbor za tako nešto.

Kupovina bicikla za najmlađe 

Dete može da vozi bicikl od svoje druge godine života. Može i ranije. Ali, hajde da kažemo da je to pravo vreme za početak učenja. Mi preporučujemo guralicu/balans bajk/hodalicu – zovite kako god hoćete, bicikl bez pedala je apsolutno neophodan. Zašto? Zato što dete sa 2 godine, i manje, ne razume šta znači „okreći“ i ne zna šta su „pedale„. Tako da Vaše „okreći pedale“ detetu ne znači ama baš ništa. 

Šta je prednost guralice? Dete razvija osećaj za ravnotežu. Nakon toga je mnogo lakše da nauči okretanje pedala. Uvek preporučujemo balans bajk, samo zato što detetu niste potrebni Vi da bi naučilo da vozi guralicu. Odguruje se nogama, drži ravnotežu i – vozi. 

E sad, drveni bicikl, plastični, metalni?… Drveni bicikl je najskuplji, najtrajniji, i naravno, najbolji. Udobnost drveta ne može da se meri sa ostalim materijalima (zato se u automobilima stavlja mahagoni kao stvar udobnosti i prestiža?). 

Ostali bicikli bez pedala su od čelika, ili plastike, i podjednako su dobri, postoje sa kočnicom, bez kočnica, sa podizanjem volana, i slično. Bitno je da dete nauči da održava ravnotežu. 

Ako već morate da kupite bicikl sa pomoćnim točkovima, pokušajte da skinete pomoćne točkove već nakon mesec ili dva. Jer-DETE NEĆE NAUČITI DA VOZI SA POMOĆNIM TOČKOVIMA. Ideja je da dete nauči ravnotežu što pre, a pomoćni točkovi mu samo daju osećaj lažne sigurnosti. Druga stvar je – morate se osloboditi Vi – dete mora da vozi brže da bi naučilo da drži ravnotežu, spora vožnja vodi ka čestom padanju. Pa to i dete zna. 

Probajte na nekom dečijem igralištu, u školskom dvorištu… samo da bude otvoreno i da dete može da razvije brzinu. Tada će doći do efekta okretanje pedala, a sa tim i ravnoteža. 

Šipka za pridržavaje dečijeg bicikla – pa ne preporučujemo je. Jednostavno – dete se navikne na to da ga/je neko stalno gura i odgurkuje, i kada to gurkanje prestane – traži još. I umesto da dobijete dete koje samo vozi bicikl, dobili ste dete koje je na biciklu i traži da ga gurate, jer, bože moj, ne može sam/sama da vozi. 

Položaj deteta na biciklu treba da bude sa ispravljenom kičmom (ne mora da bude u ispravljenom položaju, već samo da ne sedi povijeno, kao vreća krompira). Noge u potpunosti dodiruju tlo, celom površinom, i nisu savijene u kolenima dok dete sedi na biciklu. Ukoliko mu taj položaj smeta, slobodno podignite sedište. 

Bicikl za decu od 4 do 7 godina 

Najpopularnija grupa bicikala. Kako odabrati bicikl za dete od 4 godine, kad već zna svašta o svetu oko sebe, može da istražuje i može da pokuša da vozi bicikl bez pomoćnih točkova. Naravno, to sve zavisi od motorike deteta. Jer, nije svako dete na isti način razvijeno. Prilikom odabira bicikla, pokušajte da vodite dete, da proba bicikl. Ideja je da iznenadite dete, a ne sebe. Dete će da se iznenadi, u svakom slučaju, a Vi ćete se loše iznenaditi, ako promašite veličinu bicikla. 

Za decu od 4 godine mogu da budu bicikli od 14,16 i 18″, ali najsigurnija veličina je 16″. 

Položaj deteta – kao kod 12″- Dete sedi na biciklu, kičma ispravljena, može i blago nagnut položaj ka napred (ali kičma prava), noge dodiruju pod samo prstima. Noge blago savijene u kolenima. 

Vrlo bitno-deca u ovom dobu kreću sa zapažanjima-bole me noge, ne mogu… Bitno je da ispratite položaj deteta iz meseca u mesec. Brzo rastu, i potrebno je podizati sedište tako da ispratite položaj tela a naročito ispruženost nogu. Postoji mogućnost da Vam se dete žali da ne može da vozi bicikl, da mu je teško, i roditelji obično okrive bicikl da je pretežak i slično. Iako i tu ponekad ima istine, dete najviše usporavaju pomoćni točkovi i nedovoljna ispruženost nogu. 

Bicikli za decu od 6 godina 

Izbegnite pomoćne točkove. Ili, ako ih baš hoćete – što kraće. U ovoj starosti deteta i veličini točkova 20” već imate izbor- bicikl sa brzinama ili bez brzina. Ideja je-za godinu dana (sa detetovih 7 godina) će Vam dete tražiti bicikl sa brzinama, pa će Vam kupovina bicikla bez brzina od pre godinu dana biti bačene pare, jer će dete tražiti novi bicikl.

Zato-mnogo priče sa detetom-šta hoće, šta voze drugi, pozajmite bicikl od drugog deteta pa neka se provoza i kaže šta želi. Brzine nisu tu da dete ide 200 na sat, već da može da savlada uzbrdicu. A i bicikli sa brzinama su sa nižim ramom, pa će i vožnja biti udobnija. 

U ovom godištu već dolaze MTB bicikli, sa blago nagnutom pozicijom vozača. Tu dolazimo i do onoga-„joj, dete mi je nagnuto napred, muči se, neću tako, hoću uspravno da sedi!…“ Dobro, jeste li ga pitali? Da li mu tako odgovara ili ne? Bicikl koji ima brzine je sa blago nagnutom pozicijom, da bi dete iskoristilo snagu stomačnih mišića. 

Da li će „iskriviti“ kičmu? Naravno da neće, pa neće voziti 24 sata dnevno. A standardni bicikl sa jednom brzinom, poput „Ponija“ je dosta jednostavniji, ima „kontru“ i lako je upravljiv. Ideja dečijeg bicikla za 6-godišnjaka sa jednom brzinom je pre svega zabava i učenje. 

Tu dolazimo do BMX-a, koji je superioran za momčiće od 6,7 godina pa nadalje. Kažemo „momčiće“, jer su BMX bicikli nešto teži u odnosu na ostale bajkove u tom uzrastu, pa je i preporučljiviji za dečake, mada nije retko da (u svetu) ga koriste i devojčice. Najpoznatiji proizvođač BMX bicikli je GT. 

Fat bike se isto pojavljuje u ovom dobu, pa ko voli debele točkove, nek izvoli. 

Položaj deteta-kod bicikla sa jednom brzinom – noge blago povijene u kolenima i stopala skoro celom dužinom dodiruju tlo. Položaj deteta na biciklu sa brzinama-blago povijen ka napred, kičma prava, stopala skoro samo prstima dodiruju tlo. 

Najveći dečiji bicikl – za decu od 8 do 12 godina 

Od 8 godina su deca i viša, i zahtevnija, znaju šta žele, i imaju snagu da voze jače i duže. 24″ je idealna mera i za niže osobe, ali je pre svega za decu od 8 godina pa nadalje. I tu imamo bicikle sa jednom brzinom, prtljažnikom i blatobranima, ali je traženiji MTB izgled. 

Bicikl sa točkovima 24″ možete ponuditi i detetu od 7 godina, ako je dobar u vožnji bicikla. Ovde je jako bitno da, kada dete sedne na sedište bicikla, dok su mu noge ispružene do tla, samo prstima dodiruje tlo. I od ovog momenta nadalje, to pravilo će decu pratiti svaki put kada sednu na bicikl.